mojalektira.com - [više]

Dundo Maroje lektira – Moja Lektira

Mojalektira.com Spined HTML

Dundo Maroje lektira – Moja Lektira BADEENHRRSSIMoja LektiraŠkolske lektire u BiHNaslovnaPo abecediPo razredimaAutori Dundo MarojeAutor: Marin Držić Dundo Maroje najpoznatija je komedija Marina Držića. Napisana je kao nastavak njegove izgubljene komedije “Pomet”, što Držić naglašava u prologu ovog djela.Ova komedija prvi put je izvedena davne 1551. godine u Kneževom dvoru u Dubrovniku. Rukopis komedije nije sačuvan, već je sačuvan samo njen prijepis iz druge polovice 16. stoljeća. Prijepis je tiskan tek 1876. godine, a izveden kao predstava 1938. godine, nakon koje je interpretiran i izvođen mnogo puta, a takav je ostao sve do danas.Komedija se sastoji od dva prologa i pet činova, a njen završetak nije očuvan. Prvi prolog Držić koristi kao zaziv svih slušatelja, gledatelja ili čitatelja komedije. Poziva sve staro, mlado, muško i žensko, vlastelu i puk, te im nagovještava predstavu. Drugi prolog pojašnjava da je komedija kojoj će svjedočiti jednako nova i stara. Nova je jer se nastavlja na predstavu “Pomet”, a stara jer su u njoj stari, već viđeni likovi.Komedija je napisana u prozi, a temeljna radnja cijele komedije vrti se oko dva kontrasta i odnosa među njima. Prvi je odnos očeva i sinova, tj. sukob mladosti i starosti, te njihovih generacija. To je bila omiljena tema Marina Držića, oko koje je volio dati svoja razmatranja.Ovdje je jako naglašen kontrast između oca i sina. Otac Dundo je ostarjela škrtica, bogat čovjek koji čuva svoj novac više od svega. Djeluje pod starim pravilima, pa isto očekuje od svih oko sebe, što potvrđuje da je i tvrdoglav.S druge strane, njegov sin, Maro, predstavnik je mlađe generacije, kojoj čak ni novac i stari sustavi vrijednosti, a još manje pravila nemaju nikakvo značenje. Možda je to posljedica odrastanja u bogatstvu pa se tako ne spoznaje prava vrijednost novca, a možda je i riječ o spoznavanju novih, mnogo važnijih vrijednosti od onih materijalnih. Ono što je sigurno je da Držić želi istaknuti da je odgovor za dobar život zlatna sredina. U njoj shvaćamo da je novac važan, ali ne i najvažniji.Drugi distinktivni odnos je odnos među društvenim klasama, u ovom slučaju između građansko-patricijskog sloja i onih obespravljenih, dakle slugu i kmetova. Držić i u ovom svom djelu naglašava nepravednost takve podjele, pa svoju kritiku prenosi predstavljajući vlastelu kao pomalo glupave, nezainteresirane likove, siromašne kulture, dok su likovi koji predstavljaju siromašne, često oni pametni, lukavi i snalažljivi, visokih intelektualnih sposobnosti i izraženih osjećaja za kulturu, estetiku i umjetnost uopće. Zanimljivo je kako je u ovoj komediji upravo novac zajednički motiv oba sukoba: i sukoba generacija i sukoba staleža. Držić je za ovo djelo, kao i za mnoga, inspiraciju pronašao u svakidašnjoj stvarnosti tadašnjeg Dubrovnika. Iako se radnja događa u Rimu, likovi komedije su Dubrovčani, pa lijepo oslikavaju tadašnji mentalitet ljudi, a tako i kolektivno stanje svijesti društva tog prostora i vremena.Vrsta djela: komedijaMjesto i vrijeme radnje: Rim, 16. stoljećeKratak sadržaj Glavna radnja u knjizi temelji se na životu starog i škrtog Dunde Maroja. S druge strane lik Pometa – sluge, je pametan, pun života i razigranosti, pravi renesansni čovjek.Radnja ove komedije započinje u Rimu. Dundo Maroje odlazi u Rim jer je saznao da je tamo njegov razuzdani sin Maro. Naime, Maro je trebao biti u Jakinu (Anconi) i tamo je trebao trgovati s pet tisuća dukata. S dukatima ga je tamo poslao otac. No, Maro je dukate trošio na žene, točnije na Lauru.U pratnji starog Dunda Maroja je i njegov sluga Bokčilo. Dundo Maroje i Bokčilo se konstantno svađaju jer je sluga žedan, a starac je preškrt da bi mu stalno kupovao piće. Tako jednu od svađa čuje je i Trupče Kotoranin koji tamo u Rimu živi.Uskoro se saznaje da Tripče, koji razumije nevolju Dunda Maroja, poznaje njegova sina koji se u Rimu nalazi već tri godine. Bokčilo ih savjetuje da uzmu stan odmah preko puta stana Laure, kurtizane kako bi bili u blizini Mara jer Maro je njezin česti posjetitelj. Tako će ga otac lako naći i ugrabiti. Ugo Tudešak, njemački plemić, također je beskrajno opčinjen Laurom. Ugov sluga naziva se Pomet Trpeza i on je jedan od glavnih likova ove Držićeve komedije. On je vrlo inteligentan čovjek koji zna uživati u pravim čarima života. Da bi do njih došao promišljen je pa se lako i snalazi. Uživa u hrani i jako voli jesti.Pomet za Uga, svog gospodara, želi pridobiti Lauru kako bi mu njemački plemić ostao dužan. Na taj način, on će moći bez ikakve brige uživati u jelu i piću. No, Pomet će se morati malo više potruditi za Lauru te je on u konstantnoj borbi s Marom i njegovim slugom Popivom. Ipak, Pomet je samouvjeren i pun samopouzdanja. On zna da može vrlo lako vladati ljudima te se uzda i u dobru sreću koja mu je često naklonjena.Situacija se još više zakomplicirala jer u Rim stiže i Pera. Pera je Marova dugogodišnja zaručnica. Pošto joj Maro nije pisao pisma već tri godine, ona je zabrinuta pa odlazi vidjeti što se s njim događa. Prije nego se uputila u Italiju, ukrala je tetki tristo dukata. Preodjenula se u mladića te je na put povela i svog bratića Dživu, pravog pustolova.Drugi čin počinje tako da je Pomet kod Petrunjele, Laurine sluškinje. Nastoji je nagovoriti da Mara zamijeni svojim gospodarom Ugom. Govori joj kako je u Rim upravo stigao i Marov otac te će od sina tražiti da mu objasni kako je i gdje potrošio svoj novac.U sljedećem prizoru, Maro se nalazi pred kućom Laure i to u društvu svojih prijatelja. Tada do njega dolazi otac i traži ga da mu vrati svoje dukate. No, Maro se pravi da ne poznaje bijesnog starca. Dundo Maroje tada poludi i izvadi nož kojim nasrne na sina. Maro brzo poziva stražare kako bi se spasio te oni odvede bijesnog starca u tamnicu jer misle da je poludio.Tada nastupa Pomet koji u cijeloj ovoj zgodi vidi pravu priliku koja mu je nametnuta od Fortune. On odluči osloboditi Dundu Maroja. Zatim je odlučio iskoristiti preplašenog Bokčila koji je ostao sam. Pomet mu govori da kaže Lauri i Popivu kako je starac Dundo u biti došao na proštenje i sa sobom je donio robu. Drugi čin završava monolozima. U prvom monologu Pomet razmišlja kako mora savjetovati Dundu da se sprijatelji s Popivom, slugom svoga sina Mara te će mu na taj način biti i lakše ugrabiti razuzdanog sina. U drugom monologu Maro pak proklinje i oca i dukate jer misli da je starcu više stalo do dukata nego do svog sina.U trećem činu nastavljaju se Marini problemi s dukatima. Rimski lihvar, trgovac Židov Sadi traži od njega da mu plati za Laurinu ogrlicu. Popiva tada predloži Maru kako bi mogao nabaviti robe u vrijednosti tri tisuće dukata kod Sadija. Za naručenu robu trebala bi dati jamstvo Laura koja je pak uvjerena da je Marin otac najbogatiji čovjek u Dubrovniku i na Levantu. Popiva nadalje, predlaže Mari da se preodjene u siromašnog dubrovačkog trgovca i dođe pred oca s robom. Vješt Popiva nagovara Lauru kako bi ponudila jamstvo u vrijednosti od tri tisuće dukata.Kada su već obojica, i Maro i Popiva, mislili da im je plan skoro realiziran, sve pada u vodu. Laurina sluškinja, Petrunjela, susreće Peru koja je odjevena u mladića i njezinu sluškinju. Sluškinja govori Petrunjeli da Maro ima zaručnicu i da se ona pojavila u Rimu. Petrunjela će to što prije reći svojoj gospodarici Lauri.U petom činu dolazi do susreta Dunda Maroja i njegova sina Mara. Obojica se prave da se ništa nije dogodilo. Maro glumi da nije shvatio da je napao svog oca, već nekog tko mu samo sliči. Nakon toga pita oca je li mu njegova zaručnica poslala kakvo pismo.No stari Dundo je još lukaviji. On se pretvara da ima zlato i da je došao na proštenje te mu treba mjesto gdje će ga sakriti. Predlaže Maru da sakrije zlato u njegovo skladište. Također, na prevaru uzima Marovu robu.U to vrijeme Pomer je uvjeren da nema sreće. Ali, upravo tada, njemu se pruži nova prilika. Susreo je Hrvata Gulisava koji radi za njemačkog plemića iz Augsburga. Gulisav je u potrazi za kćerkom svog vlastelina, Madaljenom. Ona je oteta prije više od osam godina, a za nju se daje i nagrada, sto škuda.Pometu će Laurina sluškinja Petrunjela potvrditi da je Laura u biti Madaljena.U zadnjem prizoru, susreću se ponovo sari Maroje i njegov sin Maro. Maro moli oca da mu vrati ključeve od njegova skladišta, a otac se pravi da ga ne prepoznaje.U petom činu Pomet je pobijedio. Odjenuo se u baršun i došao je kod Laure ne bi li joj ponudi zamjenu za tri tisuće dukata koje su izgubljene svog Uga Tudeška.Dolazi do zamjene uloga likova. Pomet se s balkona kod Laure ruga Maru i Popivi koji su jako bijesni. Sve to gledaju, ali skriveni Dubrovčani Niko, Pijero i Vlaho.Peti čin nije bio dovršen do kraja. Dovršio ga je Mihovil Kombol. Laura je završila s Ugom, Pomet s Laurinom sluškinjom Petrunjelom dok se Maro vratio svojoj zaručnici Peri kojoj je tetka umrla pa je dobila veliko, bogato nasljedstvo. Stari Dundo Maroje platio je sve dugove svoga sina.Likovi: Dundo Maroje i njegov sin Maro, PometAnaliza likovaDundo Maroje -škrti starac, ima potpuno drukčiju sliku života od svoga sina i radi toga se njih dvojica nikako ne slažu. Smatra da je cijela životna filozofija u štednji, da se treba živjeti skromno i ništa što čovjeka veseli, a što predstavlja luksuz, on si ne smije priuštiti. No, očinska ljubav ipak kod njega prevlada pa on svo svoje nasljedstvo pripisuje na sina. Na kraju mu se odluči osvetiti kako bi ga naučio pameti.Maro – razuzdan i rastrošan. Odmah kada je dobio dukate od svoga oca, odlučio ih je potrošiti na lagodan život i na žene. Nepromišljen, nije razmišljao o budućnosti, o uvećanju imetka ili osnivanju obitelji već je uživao u datom trenutku i živio rastrošno sada kada ima dukate. Otac ga na kraju vraća u realnost i on se pokorava i vraća iz svog svijeta mašte gdje je živio slobodno i lagodno.Pomet – ovaj lik je bit same komedije, veliki je umjetnik življenja koji uživa i do najmanje sitnice u životu. Smatra da se u životu moraju iskoristiti sve prilike jer na kraju nema nadoknade za propuštenim. Uvijek je nasmijan i vodi se onom životnom filozofijom “lako ćemo”. Lijen je proždrljiv i spretan u postizanju svojih ciljeva. Iako je “samo” sluga i proždrljivac, on je ipak bistrog uma i velike intelektualne sposobnosti. Mudar je, jedinstven i komičan. Svojom superiornošću može dominirati svima pa tako i onima koji su viši od njega.Marin Držić biografijaMarin Držić, kojeg su čak i njegovi suvremenici zvali Vidra, rođen je 1508. u Dubrovniku. Dolazi iz obitelji trgovca, ali za vrijeme Držićeva života poslovi obitelji Držić su počeli propadati, pa je to utjecalo ne samo na ekonomsko stanje obitelji, već i na samog Marina i njegovu sudbinu. Držić je nakon školovanja u Dubrovniku, studirao pravo u Sienu u Toskani. Ipak, nije očuvan podatak da li je pravo i diplomirao.Za vrijeme studiranja, Držić se počeo ozbiljno zanimati za glumu i kazalište. Sudjelovao je izvedbama renesansnih komedija koje su se često morale igrati u tajnosti. Držić je zbog toga bio i uhićivan, te njegovo ime pronalazimo i na popisu kažnjenika. 1546. godine Držić se vraća u Dubrovnik i tamo radi mnogo različitih poslova kako bi si osigurao egzistenciju, budući da ga obiteljski novac vie nije mogao uzdržavati. Bio je upravitelj crkve Svi Sveti, a onda je prešao u službu austrijskog grofa Rogendorfa, s kojim je otišao u Beč. A unatoč financijskim beneficijama, Marin Držić se nije dugo zadržao na toj poziciji, vjerojatno zbog osjećaja poniženja na poziciji sluge. Ipak, to iskustvo mu je pomoglo da uvjerljivo napiše lik dosjetljivog i pomalo superiornog lika sluge Pometa, ali i ponizi plemićki svijet prikazujući ih kao nesposobnjakoviće.Svoju književnu karijeru Marin Držić započeo je pišući ljubavna pisama. Usavršio se radom na dramskim djelima, po kojima je ostao poznat kao renesansni književnik. Napisao je komedije “Dundo Maroje”, “Skup” i “Novelu od Stanca” koja su ostala njegova najpoznatija i najznačajnija djela, a tu su još i “Venera i Adon”, “Tirena” i “Hekuba”.Nakon drugog povratka u Dubrovnik, 1550. godine, Držić se se zaredio i postao svećenik. Ta pozicija nije umanjila njegov problem s novcem. Zato je 1562. otišao u Veneciju i tamo radio kao kapelan venecijskog nadbiskupa. Nakratko se vratio u Dubrovnik, ali je već 1566. godine otišao u Firencu i tamo pokušavao političku utjecati na raspad plemićke vlasti u Dubrovačkoj Republici, te na uvođenju demokracije. U svojim naumima nije uspio.Marin Držić ubrzo je umro u Veneciji 1567. godine.Autor: M.L.loading... Komentariši Poništi odgovorVaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *KomentarIme * Email * Web stranica Top autoriAhmet Hromadžić Aleksa Šantić Alija Hasagić Dubočanin Anton Pavlovič Čehov Bisera Alikadić Braća Grimm Branislav Nušić Branko Ćopić Charles Perrault Danilo Kiš Derviš Sušić Ferida Duraković Homer Irfan Horozović Ivica Vanja Rorić Ivo Andrić Jovan Dučić Nura Bazdulj Hubijar Šimo Ešić Sofoklo Stjepan Čuić Šukrija Pandžo Walt Whitman William Shakespeare Željko IvankovićPopis svih autora >> Zadnje lektireVjetar s Prokletija"Vjetar s Prokletija" je zbirka pripovijedaka ratne tematike. Teme koje Husein Bašić obrađuje u … [više]Kuća od marakaKuća od maraka zbirka je pripovijetki Stjepana Čuića. Autor se služi fantastikom kako bi … [više]Don Quijote"Don Quijote" roman je španjolskog književnika Miguela de Cervantesa. Sastoji se od dva dijela, … [više]Koštana"Koštana" je jednostavan pozorišni komad, koji opčinjava čitaoca iskrenim emocijama koje se … [više]OdisejaNajstariji poznati grčki pjesnik arhajskog razdoblja, Homer, za sobom povlači misterij poznat … [više] Copyright © 2015.–2018. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.Global | BiH | Deutschland | Hrvatska | Slovenija | Srbija